Logo-Glas

Braća Lukić sanjaju da ozdrave

5. Novembra 2014.

Brača Lukić iz ModričeMODRIČA – Braća Dragomir (25) i Spasoje (21) Lukić iz Krčevljana, kod Modriče, bili su zdravi do završetka osnovne škole.

Bili su dobri učenica, planirali da upišu srednju školu. Od kuće u Krčevljanima do škole u Skugriću svaki dan su prevaljivali 20 kilometara. Međutim, planovi su pali u vodu kada se prvo Dragomir razbolio od rijetke bolesti oduzimanja donjih ekstremiteta, a četiri godine kasnije i Spasoje. Za porodicu Lukić tada počinje borba za njihove živote, prenose Novosti.

Mladići su se liječili u Doboju, na Kliničkom centru u Banjaluci, Institutu za ortopedsko-hirurške bolesti „Banjica“ u Beogradu, po privatnim klinikama i niko od ljekara nije precizno dijagnostifikovao bolest. Samo se sumnja da je riječ o rijetkoj bolest stručnog naziva „hereditarna spastička parapareza“ (pojednostavljeno, genetski poremećaj koji izaziva ukočenost mišića). Roditelji mole samo jedno – da im se pomogne da nađu bolnicu u kojoj bi našli spas svojoj djeci.

– Najstrašnije je to što ni doktori ne znaju sa sigurnošću o čemu je riječ. Molim sve koji znaju da postoji negdje bolnica u kojoj bi mogli da se izliječe naši sinovi da nam jave. Sakupili bismo novac, jer narod je veliki i human – priča kroz suze majka Đuka.

Kod Dragomira je bolest za sedam godina toliko uzela maha da je nepokretan i to ga čini očajnim. Bolest je počela da utiče na čitav organizam.

– Da mi je samo da se izlečim, ništa više mi ne bi trebalo. Sve mi je dojadilo i ako se ne izliječim ubiću se, neće niko moći da me spase – u očaju kaže Dragomir.

Prve simptome bolesti Spasoje je osjetio prije četiri godine dok je igrao fudbal, u istom uzrastu kao i stariji brat. On se zasada kreće, ali vrlo otežano. I on ima samo jedan san.

– Da mi je da postanem zdrav i da još jednom zaigram fudbal. To mi je jedina želja –  kaže mlađi brat Spasoje.

Majka ne gubi nadu

Samo roditelji, otac Milan i majka Đuka, znaju kako im je, ali ne gube nadu.

– Teško mi je da gledam svoju djecu u cvijetu mladosti da ne mogu na svoje noge. Ponekad ne znam šta ću sama sa sobom, sakrijem se i plačem da me ne vide jer je i njima tada teže. Njihova generacija se ženi, idu u kafiće, voze auta, a oni ne mogu nikuda. Nadam se da će biti bolje, da će se pronaći lijek, jer nikada ne gubim nadu – kaže majka Đuka.

Lijekovi “papreni”

Lukići žive od poljoprivrede. Otac Milan radi sve što može da osigura novac za život i lijekove za koje mjesečno izdvajaju čak 1.700 maraka! Samo za 28 tableta „fampira“ moraju da osiguraju 530 evra i njih mogu da kupe isključivo u Njemačkoj. Do sada su im, kako kažu, pomagali rodbina i opština Modriča.

Ovim ljudima treba i finansijska pomoć, iako oni, iz svoje skromnosti, to ne traže.

(IZVOR: Nezavisne)

Komentari

Komentariši

LAJKUJTE NAS

Aleksić Duborez



DJEVOJKA DANA