Logo-Glas

Jedan život u dva entiteta

19. Januara 2015.

opština usoraDOBOJ – Zbog entitetske linije, koja im prelazi preko dvorišta, kuća i njiva, tridesetak domaćinstava u naselju Makljenovac nalazi se “ni na nebu ni na zemlji”, odnosno na nekadašnjoj liniji razgraničenja, a sada na granici između Doboja u RS i Usore u FBiH.

Zbog toga su predstavnici ove dvije lokalne zajednice pokrenuli inicijativu za novo razgraničenje.

– Ovo je nekada bila linija razgraničenja i sada je. Mi smo ovdje odbačeni, najgori. Nema ništa gore nego biti na liniji razgraničenja, niko te živ ne ferma, ni ovi gore ni ovi dolje – kaže Huso Makarević te ističe da međunacionalnih problema nema, ali ima onih životnih, zbog čega, ističe, sirotinja ispašta. Dodaje da ljudi nemaju posla.

– Pa tako nema tri čovjeka zaposlena u Doboju, svi su uglavnom zaposleni u FBiH – dodaje on.

Nekoliko stotina metara dalje, njegova komšinica Janja Pavlović kaže da se njena kuća nalazi u RS, a iako njena djeca žive u susjednoj opštini u FBiH, po dokumenta dolaze u Doboj.

– Moj zet je iz FBiH, a rođen je u Doboju te i on kada treba rodni list ide u Doboj, kćerka isto tako. Mi po sve što nam treba idemo u Doboj – kaže Pavlovićeva te dodaje da osim nevidljive entitetske granice od komšija ih dijeli i drugi pozivni broj, koji moraju da “tipkaju” kada ih zovu telefonom.

Predstavnici Doboja i Usore pokrenuli su inicijativu za novo razgraničenje, koje bi zadovoljilo interese mještana Makljenovca, a ne bi narušilo procenat teritorije koji pripada RS i FBiH u omjeru 49:51.

– Tako da ne vidimo nikakv razlog da vlade i jednog i drugog entiteta ne prihvate to. Potrebno je da lokalne skupštine taj prijedlog prihvate pa da potom ide na entitetske i na vlade i onda bi njihov zajednički stav išao na Vijeće ministara BiH – izjavio je Pejo Krnjić, član dobojske Komisije za utvrđivanje prijedloga razgraničenja.

Komisija je formirana prije skoro godinu dana, navodi Krnjić, ali su je majske poplave, a potom i oktobarski izbori, spriječili da ranije obavi svoj posao, koji, kako ističe, nije plaćen, nego volonterski.

Ljudima nova granica ne treba

Kuća Marka Pranjića nalazi se iza table na kojoj piše “Općina Usora” i formalno ona pripada toj opštini, ali on ističe da oduvijek živi i da sva svoja prava, kako prije, tako i sada, ostvaruje u Doboju.

– Tu tablu su nosili gore, dolje. Ovo je Doboj za mene, e sada, ja ne znam da li je ili nije. Ja ovdje pripadam, tu sam rođen, odrastao, školovao se, odradio radni staž u ‘Trudbeniku’. Moje zemljište je u Doboju. Meni ne treba da mijenjaju granicu, meni je dobro ovako. Svako gleda ovo na svoj način, ja gledam na način gdje sam se rodio, odrastao – priča Pranjić.

(IZVOR: Nezavisne)

Komentari

Komentariši

LAJKUJTE NAS

Aleksić Duborez



DJEVOJKA DANA