Logo-Glas

Sanjar na tronu

26. Februara 2015.

nole đokovićOvo je priča o istrajnosti. O četvorogodišnjem dječaku koji živi na Kopaoniku i čija porodica ima piceriju. Dijete počinje da se bavi tenisom, ozbiljan je, željan da uči, ali je i veliki sanjar, ovako priču o Novaku Đokoviću počinje “The Wall Street Journal”.

Amerikanci navode da Nole trenira do besvijesti i da kaže da će biti najbolji na svijetu. Dalje navode: Šanse za dijete iz Srbije, koja je u ratu, ekonomski osakaćena, izbjegavana od strane ostatka svijeta, sa hladnim zimama, nekoliko teniskih terena i bez istorije u “bijelom sportu”, da uspije su na nuli, ali to ne utiče na mališana koji je zatim preselio u Njemačku. Za razliku od mnogih vršnjaka koji se napijaju i drogiraju, on se isteže. Postaje fantastičan junior i šampion sa 20 godina. Ipak, tada kreću problemi. Počinje da gubi, nalazi se u sportu u kojem dominiraju dvije legende (Rodžer Federer i Rafael Nadal) i tada počinje da se pita da li je to sve… Ne prihvata odgovor, mijenja dijetu, trenira više, ponovo ignoriše činjenicu da su šanse protiv njega i na kraju uspijeva – sjedi sam na čelu, bolji od svih!

– Novak je veoma dobar, možda i bolji od Federera i Nadala. Kada ‘osjeća lopticu’ i kada se bori, nemoguće je pobijediti ga. Za razliku od Rodžera i Rafe, koji ne žele da igraju protiv nekih igrača, Noletu niko ne smeta, može da igra protiv svih – hvali Mats Vilander, bivši broj 1, Srbina.

Možda po broju grend slem titula neće stići Nadala (14) i Federera (17), ali Nole (8), ali zna kako se pobjeđuje.

– Za mene je važnije da me ljudi pamte kao čoveka i nekoga ko se ponašao normalno u svim aspektima u karijeri. Postoji nešto važnije od osvajanja titula – kaže Đoković.

Ne bježi od činjenice da se mnogo toga promijenilo od rođenja sina Stefana.

– Do pre nekoliko godina, tenis je bio sve na šta sam bio fokusiran. Sada imam isti pristup i motivaciju. Želim grend slem titule, mesto broj jedan, ali sa drugačijom filozofijom. Stvari u životu razumem na drugi način. Nemam više vremena da igram golf, na primer, ali mi se to sviđa – priča Nole.

Svaki dan ima manje-više iste rituale. Poslije doručka sluša muziku, a zatim ide na trening, istezanje, trčanje, vježbe za snagu, a zatim još istezanja. Kvalitet i intenzitet su mnogo važniji od kvantiteta. Pazi šta jede, meditira, radi jogu, čita motivacione knjige. Rijetko jede čokoladu, ne pije kafu, a ni alkohol tokom turnira, ni treninga. Ponekad voli da popije pivo bez glutena.

Kombinacija svega toga donijela mu je mnogo. Možda ne igra graciozno poput Federera, možda nema toliko spina kod forhenda kao Nadal, ali njegov zaštitni znak nije jedan udarac, već cijelo tijelo. Žilavost, fleksibilnost, brzina, neumoljivost i konstantan balans. Izgleda kao čovjek od gume.

– Trebalo bi da bude u cirkusu. Nevjerovatno je fleksibilan, njegovo tijelo je perfektno za tenis – objašnjava Leri Stefanki, koji je trenerao Džona Mekinroa.

Posljednjih pet godina napredovao je više od ikoga. Forhend, koji je nekada bio “klimav”, sada je veliko oružje. Bekhend, na koji se uvijek oslanjao, je bolji. Servis koji mu je bio jedan od slabijih udaraca 2010. je postao odličan, ritern mu je najbolji na svijetu.

– Nikada ne prestaje da uči. Ima veze sa genetikom, ali radi naporno. To je dobitna kombinacija – jasan je njegov trener Boris Beker.

Od dječaka koji je živio u planinama i koji je bio optimističan postao je jedan od najboljih i planira tu da ostane dugo.

– Blagosloven sam što igram tenis i zahvalan sam na svim uspesima, ali osećam da imam snage u nogama za još nekoliko godina na ovom nivou – zaključio je Novak Đoković.

Stefan

Đoković je otkrio kada ga je sin prvi put prepoznao izdaleka. Bilo je to kada je Nole iz Melburna pozvao na Fejs tajmu suprugu Jelenu, koja je držala Stefana.

– Reagovao je na moj glas i nasmejao se, a nije imao ni tri meseca. Osećaj je bio fenomenalan – istakao je Đoković.

(IZVOR: Nezavisne/Agencije)

Komentari

Komentariši

LAJKUJTE NAS

Aleksić Duborez



DJEVOJKA DANA